Rat cjepivima i njegov utjecaj na zemlje s nižim dohotkom

Rat cjepivima i njegov utjecaj na zemlje s nižim dohotkom
rat protiv cjepiva
Avatar Galilea Violinija

Prije nekoliko tjedana, ponovno posljednji sastanak Svjetske trgovinske organizacije (WTO) nije dao nikakve rezultate u ratu protiv cjepiva.

<

  1. Bogate zemlje u više su navrata prepoznale potrebu za jamčenjem pristupa cjepivima protiv COVID-19 širom svijeta.
  2. Postoje, međutim, pitanja gomilanja cjepiva i gigantskih mogućnosti kupnje bogatih zemalja u odnosu na zemlje s nižim dohotkom.
  3. Guglajte - nitko nije siguran dok svi nisu sigurni.

Prijedlog Indije i Južne Afrike za liberalizaciju patenata protiv COVID-19 nije odobren tijekom sastanka WTO-a, unatoč većinskoj potpori zemalja članica organizacije. Prijedlog bi suspendirao i druga prava intelektualnog vlasništva, ali glavno područje prijepora između bogatih i siromašnih zemalja bio je rat protiv cjepiva.

Između studenog i ožujka bogate su zemlje više puta prepoznale (G20 u Abu Dhabiju i G7 u Ženevi) potrebu da zajamče pristup cjepiva za sve. Vrlo popularna (gotovo 84 milijuna rezultata u Google pretraživanju) izjava je: "Nitko nije siguran dok svi nisu sigurni." Međutim, stabilnost postotka cijepljenja provedenih u prvih 10 zemalja (75.5% ukupnih cijepljenja, što se povećava na 83.3% ako se uzme u obzir prvih 15), može stvoriti sumnje u njegov utjecaj na konkretne akcije, a to je potvrđena raspravom WTO-a.

U ovoj su se raspravi bogate zemlje udružile s dva argumenta: jedan općeniti - istraživanje i inovacije pretpostavljaju jamstvo i zaštitu prava intelektualnog vlasništva, a drugi specifični - moguća obustava ne bi nužno dovela do povećanja ponude cjepiva.

Ovaj posljednji argument besramno ignorira gomilanje cjepiva i gigantske mogućnosti kupnje bogatih zemalja. Često se spominje da se Kanada obvezala omogućiti cijepljenje gotovo 5 puta više od svoje populacije. Ali ovaj slučaj nije jedinstven. Primjerice, Italija, čija je populacija oko 60 milijuna, potpisala je sporazume o primanju do kraja 2022. godine 40 milijuna doza AstraZenece, 65.8 Pfizer, 26.6 Johnson i Johnson, 40.4 Sanofi, 29.9 Curevac i 39.8 Moderna. Procijenjeni trošak, prema gospođi De Bleeker u slučajnom objavljivanju popisa cijena, prije 3 mjeseca, iznosio bi 2.5 milijarde dolara, ali od tada su se neke cijene povećale.

Ovaj trošak iznosi 1% fonda za oporavak koji je Italiji dodijelila Europska unija i predstavljao bi oko 10% ukupnog BNP-a država podsaharske zemlje. U bilješci Associated Pressa od prije mjesec dana istaknuto je da različite cijene koje plaćaju različite zemlje ovise o lokalnim proizvodnim troškovima i veličini narudžbe te da je često najavljivana izjava da siromašne zemlje možda plaćaju manje možda bila želja. (Maria Cheng i Lori Hinnant, 1. ožujka)

Drugi je argument da bi samo bogate zemlje mogle proizvoditi cjepiva.

Ovo je očito lažno.

ŠTO ISKLJUČITI IZ OVOG ČLANKA:

  • An Associated Press note of one month ago underscored that the different prices paid by different countries depend on local production costs and size of the order and that the often announced statement that poor countries might pay less may have been wishful thinking.
  • Between November and March, rich countries have repeatedly recognized (G20 in Abu Dhabi and G7 in Geneva) the need to guarantee access to vaccines for all.
  • This cost is 1% of the recovery fund granted to Italy by the European Union and would represent about the 10% of Sub-Saharan countries' total GNP.

O autoru

Avatar Galilea Violinija

Galileo Violini

Podijeli na...