Izrada prve "turističke" karte grada Gaze

Uobičajeni je engleski "truizam" da se mjesto kada se smatra važnim, "stavi na kartu". Po toj definiciji, stanovnici Gaze već su dugo u neizvjesnosti. Jedan od primjera je da su stanovnici Gaze, kad dovrše zahtjev za američku vizu, prisiljeni odabrati mjesto Izraela kao mjesto rođenja; ne postoji opcija „Palestina“ ili „Pojas Gaze“. Još jedan pokazatelj "deligitmizacije" pojasa Gaze jest činjenica da ne postoji karta koja dokumentira i vodi posjetitelje do labirintnih ulica i zanimljivih mjesta koja ovdje strukturiraju svakodnevni život. Odnosno do sada.

Ako Ashraf Mohammed Hamad dobije financijska sredstva koja traži, uskoro će tiskati prvu "turističku" kartu grada Gaze - kartu koja se možda može staviti na raspolaganje u jednoj suvenirnici u gradu (zajedno s kavom "najvećeg zatvora na svijetu") šalica), kao i procijenjenih 200-300 međunarodnih osoba prisutnih u Stripu u bilo kojem trenutku. Koncept turističke karte - uključujući točke od kulturnog interesa kao i nazive ulica - nekima se čini pomalo čudnim, zbog čega je financiranje malo teže doći. Napokon, unatoč ljepoti obale Gaze, četverogodišnja izraelska blokada Pojasa samo ulazak (ili izlazak iz) iz enklave provjerava upornost i čvrstinu - ako je to uopće moguće.

Bez obzira na to, kao što Hamad ističe, humanitarni radnici često ostaju tjednima ili mjesecima i nadam se da će htjeti vidjeti više od Gaze nego postrojenja u kojem rade (iako se ovdje ponekad osjeća "zelena zona" s osobljem UN-a jureći okolo u bijelim automobilima, a većina stranaca uzima najbolje apartmane uz vodu). Uz to, možda neće postojati jedan dan kada opsada završi i kad se turisti iz Egipta itd. Ponovo vrate uživati ​​u plažama i seoskim zaseocima s vrtovima papaje, limuna i datulja?

"Nakon izraelskog rata u Gazi u prosincu 2008. i siječnju 2009. godine, puno stranih humanitarnih radnika počelo je dolaziti pomoći u obnovi", kaže Hamad, koordinator E.Work jedinice na Sveučilišnom koledžu primijenjenih znanosti u gradu Gazi (UCAS). „Ali toliko je ljudi s međunarodnim nevladinim organizacijama jednostavno ostalo na obali i nije išlo na istok ili da vidi stari dio grada Gaze. Gaza je možda ratna zona, ali imamo i povijest i znamenitosti koje treba vidjeti. "

Napori da se točnije i potpunije "mapira" Gazu zapravo su započeli ubrzo nakon invazije Izraela 27. prosinca 2008. godine. Brzo uvidjevši da će humanitarnim radnicima trebati detaljne geografske informacije kako bi pronašli i pomogli tisućama obitelji traumatiziranih masovnim napadom, stručnjaci za kartiranje iz cijelog svijeta stvorili su "Wikiproject Gaza Strip" - online "imovinski registar" cesta, zgrada i vitalna infrastruktura zajednice – uključujući škole, bolnice, džamije itd. Iako su neke karte koje su izradile vlasti kao što su Ujedinjeni narodi, palestinska vlada i međunarodni mediji već postojale, Mikel Maron – slobodni voditelj napora za mrežno mapiranje – objašnjava da je „pretpostavka da ti organi imaju potpune, točne, dosljedne i provjerene podatke nažalost netočne. Rade fantastičan posao, a njihove karte služe u mnoge korisne svrhe. No, na primjer, podacima o cestama Europske komisije koji su poslužili kao temelj za sve karte UN-a nedostajali su nazivi cesta, a čak i pri brzom pregledu bilo je netočnih. Osim toga, svi ovi izvori nisu se međusobno slagali oko naziva mjesta i lokacija.”

Wikiproject je također osmišljen kako bi prevladao probleme s autorskim pravima i licencama koji su onemogućavali dijeljenje između različitih entiteta koji su stvorili druge karte. Da bi se uspostavila nova baza podataka koju bi mogle koristiti sve zainteresirane strane, projekt se oslanjao na OpenStreetMap, mrežni projekt, poput Wikipedije, posvećen stvaranju besplatne uređive mape cijelog svijeta pomoću GPS uređaja, snimanja iz zraka i drugih otvorenih izvori.

"Nevjerojatno je što je moguće kada se rasprava i dijeljenje odvijaju u otvorenom transparentnom okruženju", kaže Maron, slobodni web programer koji se specijalizirao za geografske i lokacijske aplikacije, ekološke simulacije i softver za odgovor na katastrofe.

Isprva je bilo nekoliko prigovora na ideju stvaranja mape / baze podataka pojasa Gaze koja je i sveobuhvatna i otvorena za sve. Neki su se ljudi brinuli da će te informacije Izraelu samo pomoći da identificira ciljeve bombardiranja itd. Maron je u postu na blogu odgovorio da je „ovo iskreno jedna od najneprijetnijih i najneverovatnijih stvari koje čujem. Pretpostavljam da je takva paranoja razumljiv odgovor s obzirom na situaciju, ali stvarnost je takva da izraelska vojska ima pristup mnogo boljoj inteligenciji i slikama nego što bismo mi to ikada imali. Zapamtite, lete dronovima iznad Gaze! Gazani nemaju što dobiti pokušavajući čuvati tajne; asimetrija te igre većinom im ne ide u prilog. "

Maronova "udaljena zajednica" započela je projekt mapiranja koristeći postojeće slike i izvještaje očevidaca s blogera itd. No, projekt je brzo došao do točke kada su bili potrebni zemljovidnici na terenu. Nakon što je izraelska invazija završila 18. siječnja i kada su uvjeti bili sigurniji, nevladina organizacija pod nazivom JumpStart International - koja se fokusira na stvaranje lokalnog zaposlenja - financirala je projekt za obuku diplomanata iz Gazana za umjetnost kartografije i izradu cjelovite mape svih podataka u javnoj domeni ceste i druge točke interesa koje definiraju pojas Gaze. I tada je Hammad ušao u sliku.

Hamadova E.Work jedinica osigurava studentima UCAS-a plaćeno zaposlenje s klijentima u drugim zemljama, posebno u državama Zaljeva, kroz projekte koji se oslanjaju na Internet, poput dizajna web stranica, prevođenja i rada tajnika. U lipnju 2009. godine, novčanim sredstvima i 12 GPS (globalni sustav pozicioniranja) koje je donirao Jumpstart, Hamadovi diplomirani inženjeri su obučeni, a zatim poslani da sakupljaju sirove "tragove" (x i y koordinate) po cijelom pojasu Gaze. Do rujna su zacrtane sve ceste i više od 4,000 točaka interesa, a zatim unesene u OpenStreetMap.

"Ceste su važne, ali život u Gazi još više definiraju lokalne bolnice, džamije i tvrtke", objašnjava Hamad. "Da bi bila relevantna za život ljudi, karta mora uključivati ​​i one."

Na primjer, jedno mjesto na karti je malena obiteljska trgovina pod nazivom „Mr. Kazim Ice Cream ", koja je bila prva trgovina koja je nudila domaći sladoled u Stripu kada se otvorila prije 50-ak godina. Iako su konkurenti na tržište ušli prije otprilike pet godina, "Kazim" ostaje ime koje je toliko poznato da ga taksisti širom Pojasa koriste kao referentnu točku.
Hamadov se tim, međutim, suočio s izazovom prilikom označavanja ulica. Iako većina ulica u gradu Gazi sada barem ima svoje ime (za razliku od mnogih zajednica vani, poput izbjegličkih kampova), ono što ljudi zovu često se razlikuje od onoga što se pojavljuje na službenim natpisima. Na primjer, Gamal Abdel Nasser St. (nazvan po prošlom predsjedniku Egipta koji je poštovan zbog pokušaja ujedinjavanja Arapa u cijeloj regiji) češće se naziva St. Thalatheny St., nakon što je tamo živjela šira obitelj koja je čeznula. Maperi su odabrali službeno ime, ali mnogi ga taksisti nisu mogli prepoznati.

Hamad kaže da bi se korištenjem baze podataka koja sada postoji, mogle napraviti tiskane karte za čitav pojas Gaze, ali za sada se fokusira na grad Gazu, sjedište vlade, kao i na većinu nevladinih organizacija. A u duhu OpenStreetMap-a želi pokloniti kartu, umjesto da je proda. "Informacije su istinski moćne samo kad im svi imaju pristup", objašnjava.