Kinezi dolaze u SAD: zašto smo ovdje?

Svaki tjedan

Svaki tjedan Putni razgovorni radio i Business Travel Radio Sandy Duyvetter govornici različitim stručnjacima u industriji kako bi razgovarali o trenutnim trendovima. Nedavno je intervjuirala Janet Carmosky iz TCBN-a kako bi govorila o rastućem položaju Kine u svijetu i što to znači za primatelja, američke tvrtke i za kineske turiste u SAD-u.

TRANSKRIPT INTERVJUA

SANDY DUYVETTER: Dobro došli natrag u Radio za poslovna putovanja. Moje ime je Sandy Duyvetter i želim vam svima zahvaliti što ste nam se pridružili. Ako posjetite businesstravelradio.com, tamo ćete vidjeti naš program, a današnji program je pun informacija. Danas idemo u Kinu. Fizički već dugo nismo bili u Kini i dugo nismo razgovarali o Kini. Svakako vjerujem da je pravo vrijeme da Kinu vratimo u naš djelokrug.

S nama imamo vrlo profesionalne i stručnjake u industriji. Zove se Janet Carmosky. Ona je CEO i glavna urednica The China Business Network. U ovom je poslu od 2008. godine, ali ima dugu povijest razumijevanja kineskog poslovanja i načina na koji će zapadnjaci raditi i biti uspješni na tom tržištu – na svim tim tržištima. Hvala vam puno što ste nam se pridružili.

JANET CARMOSKY: Hvala na tom sjajnom uvodu, Sandy, i hvala što si me uključila u emisiju.

SD: Možete se kladiti! Pratimo te godinama, dok smo ti i ja razgovarali offline. Jako sam se uzbudio kad sam vidio vaš zadnji bilten i mislio sam da je ovo vrijeme da vas vratim pred našu publiku. Vjerujem da trebaš da nam kažeš činjenice. Vi ste sigurno stručnjak. U našim se umovima svakako čini kao da smo bili nestrpljivi da uđemo u Kinu, posebno jer bi naša industrija diktirala u turizmu i putovanjima. Ali naravno s ovom velikom recesijom koja se događa mi smo se malo povukli i pogledali. Ali osjećam se kao da postoji mnogo stvari koje sada ukazuju na otvaranje novih vrata u Kini. Osjećate li se isto tako? Ili smo mi ovdje neispravni?

JC: Ne, želim. Osjećam da postoji promjena u odnosima između poslovnih zajednica SAD-a i Kine, koja je proteklih nekoliko godina u globalnoj recesiji i uz kontinuiranu potragu Kine za njihovim gospodarskim rastom sa svim restrukturiranjem koje se moralo dogoditi u SAD, došlo je do neke vrste zabune oko toga o čemu se radi u ovom odnosu? Ako se više ne radi o američkim tvrtkama koje ulažu u Kinu i vode izvozno orijentirana poduzeća, i ako se više ne radi o tome da Kinezi uvijek dolaze u Ameriku kako bi Kinu prodali samo kao destinaciju za ulaganje, sada postoji pomak prema Kinezima koji dolaze u Ameriku pogledati SAD za vlastita ulaganja. Kineski brendovi koji se pokušavaju uspostaviti – to je neka vrsta preokreta ili barem višesmjernosti koja se pojavljuje u odnosu između SAD-a i Kine.

Mnogi su ljudi bili zbunjeni jer su SAD prestale imati višak gotovine i strateški interes za širenje i rast. Jednostavno ne postoji mogućnost ulaganja u nove inicijative od strane novih američkih poduzeća koja je postojala prije nekoliko godina. Osjećam da se sada, dok se prašina na neki način slegne i Kinezi shvaćaju čemu služi SAD u smislu postizanja vlastitih ciljeva na nacionalnoj i poslovnoj razini. A SAD također dolazi do novog razumijevanja čemu Kina služi, kakvu ulogu ta zemlja igra u našem kontinuiranom gospodarskom zdravlju. Uzbuđenje je pravo. Počinjemo dobivati ​​novu definiciju onoga što možemo učiniti jedno za drugo.

SD: Apsolutno. I mislim da ste iznijeli vrlo zanimljivu poantu jer smo s naše strane uvijek gledali na odlazak u Kinu. Dovođenje u Kinu. Donošenje te zapadne marke u Kinu. Ali kao što ističete, Kina također dolazi na zapad. I ne znam hoćemo li svi shvatiti tu priliku. Hoćeš li se malo poigrati s tim za nas?

JC: Naravno. Ponekad blogiram na Forbesu, a razlog zbog kojeg nam ovo donosim je taj što se upravo spremam objaviti – ako ste pretplatnik ili član The China Business Network, dobivate bilten, a naslov zadnjeg stupca I poslana prošli tjedan bila je "Swagger Isn't Sustainable." Napravio sam još malo istraživanja i objavit ću članak na temelju toga u svojoj Forbesovoj kolumni.

Koncept o kojem želim govoriti je kako sam prije nekoliko desetljeća proveo život živeći i radeći u Kini i objašnjavajući američkim poslovnim rukovoditeljima. Vrlo viši rukovoditelji došli bi u Kinu i rekli bi "što Šangaj želi biti? Želi li Šangaj biti London kad odraste? Želi li Šangaj biti New York? Želi li Šangaj biti Pariz?” Mislio sam da je to smiješno pitanje – Šangaj samo želi biti Šangaj. Postojalo je stajalište da je Kina na neki način naknadna misao: lijepo ju je imati, ali je malo zabačena i zapravo nije važno što radimo ovdje ili ne radimo ništa. Mislim da je trebalo nevjerojatno dugo za američki posao, koji je oduvijek bio toliko zaposlen samo zato što je bio američki posao, zapravo. Imamo veliki kontinent, najveće tržište na svijetu, imamo mnogo toga za napraviti samo da zaradimo novac i napredujemo u Sjevernoj Americi. I postojala je ta tendencija da se pogleda Kina i kaže "možda hoćemo, a možda nećemo".

Ne vodim takav razgovor s Kinezima kada dođu u SAD. Zanimljivo je da Kinezi imaju sav novac i moć i misle da imamo dovoljno toga u Kini i da možemo poslovati u zemljama koje nam prostiru crveni tepih – poput europskih zemalja gdje su uvijek imale industrijske politikama, tako da nas jako dobro tretiraju i daju nam izvrsne subvencije i tretman. Možemo ići na Bliski istok ili središnju Aziju, gdje šefovi država priznaju da trebaju Kinu i kineski novac i tehnologiju. Oni trebaju Kinu u svojoj zemlji iz sigurnosnih razloga. A Kinezi dolaze u SAD i mi kažemo "možda, možda ne".

Kao što vjerujem sada i prije 30, 20, 10 i 5 godina, Kina ne bi trebala biti i ne može si priuštiti da bude naknadna misao za zapadni biznis. Isto tako, ne mislim da su Kinezi u pravu utoliko što na Ameriku gledaju kao na nešto s čime zapravo nemaju što dobiti radeći. Počinju pomiriti dublju istinu, a to je da je Amerika izvor inovacija, ideja, kreativnosti, komercijalizacije stvari koje mijenjaju način na koji ljudi žive svoje živote. A to je nešto što Kina stvarno ne radi najbolje. Oni doista itekako trebaju nastaviti s nama u odnosima, ali imamo posla – želim reći da smo u području u kojem Kina i SAD moraju razmjenjivati ​​puno ideja i vještina, ljudi, i platforme. Trenutno se ne radi samo o robi za novac. Roba za novac, što je bila kineska roba koja je dolazila za američki novac, zapravo više nije stvar. To je više ideja koje idu naprijed-natrag, a ljudi idu naprijed-natrag.

SD: Opet ćemo ići naprijed-natrag i napraviti kratku pauzu. Zadržat ćemo Janet s nama i nastaviti razgovarati o kineskoj poslovnoj mreži. Naravno da možete ići Kineska poslovna mreža web stranice.

(pauza za reklame)

SD: Dobro došli natrag na Business Travel Radio. Uživamo u prekrasnom razgovoru s Janet Carmosky. Ona je CEO i glavna urednica za The China Business Network. Znaš, Janet, osjećam se kao da ponovno učim Kinu. Kao što kažete, vjerojatno i oni uče o nama, kao što ste ranije primijetili. Činjenica da znamo da ima toliko zainteresiranih kineskih turista koji dolaze u SAD, ovo je izvanredno vrijeme. Ali također znamo da kineski turisti traže možda nešto drugačije, čak iu hotelima, od onoga što su vesterni. Je li to nešto – znam da niste nužno stručnjak za industriju putovanja – ali vidite li da postoje mnoge stvari koje moramo naučiti jedni o drugima da bismo poslovali?

JC: Da. Rekao bih da možemo puno naučiti o Kinezima. Prije svega, Sjedinjene Američke Države ostaju glavna aspiracijska destinacija. To je mjesto na koje Kinezi još uvijek žele doći. To je cijela ta ideja "ako možete uspjeti ovdje, možete uspjeti bilo gdje." Bez obzira na to koliko su Kinezi uspješni, oni su još uvijek prilično svjesni SAD-a kao izvora velike moći, velikih ideja i velikog bogatstva. Stoga svakako žele doći ovamo. Ono što oni traže kada dođu ovdje je nešto što mi tek počinjemo moći malo bolje slušati i zumirati.

Za tržište slobodnog vremena, kineski dolasci u SAD porasli su za 54% otkako su Kinezi i SAD potpisali ovaj memorandum o razumijevanju kako bi se omogućilo kineskim grupama za slobodno vrijeme da dođu u SAD 2008. Sada je tržište kineskih turista vrijedno gotovo 4 milijarde dolara. zapad.

SD: Zanimljivo je. Čak sam vidio neke brojke koje govore da će ići na 200%. Eto koliko Kinezi žele doći u SAD, što je zaista izvanredno i uzbudljivo za nas koji radimo te kulturne razmjene i razumijemo jedni druge. Dakle, to su stvarno sjajne vijesti.

JC: To su stvarno sjajne vijesti! A ono što ga čini stvarnim i ono što ga čini sve češćim, osjećam da će ovo biti napor odozdo prema gore koji turistička odredišta u Sjedinjenim Državama trebaju funkcionirati. Regionalno, moramo uključiti države, destinacije i vladu kako bismo stvarno prodali Kinezima. Ako razmislite o tome kako kada... živio sam u Kini gotovo 20 godina i znam čitati, pisati i govoriti kineski vrlo dobro. Mogu cijeli dan čitati kineski. Ali kad sam u Kini i okom gledam oko sebe, svejedno ću zumirati bilo što na engleskom, prije svega. Slično sam primijetio da u SAD-u tek počinjemo dolaziti do točke kada u zračnoj luci JFK postoje kineski natpisi.

Ono što čujemo, često kada radim s dužnosnicima u turističkoj industriji, Kinezi koji dođu u SAD imat će prevoditelje ili će čitati engleski, tako da to nije velika stvar. Ali stvarno je tako. Simbolika je naše spremnosti da im odamo priznanje i izađemo im u susret nešto više od pola puta i kažemo "drago nam je što ste ovdje". Mislim da je pola uspjeha samo proizaći iz našeg poricanja da to ne trebamo činiti i da nije važno niti čini razliku.

SD: Reći ću, odlazak u Kinu – imao sam priliku biti tamo šest puta – uvijek sam uživao u činjenici da je tako različito i da je engleski jako teško pronaći. Kada se stvarno uspoređujete s drugim zemljama i drugim zemljama u razvoju u turizmu, uzbudljivo je biti vani i potpuno se pojaviti u kulturi koja je tako nevjerojatno drugačija. I naravno, to je pustolovni putnik u meni. Ali kao poslovni putnik, često ćete biti prvi zapadnjaci u području gdje gradite strukture temelja za sve što će se kasnije dogoditi. Vidite li da ćemo se približiti ovome? Vidite li da ćemo za pet godina imati izvanredan odnos? Ili ćemo se i dalje boriti s pitanjem "tko smo mi?"

JC: Ne, mislim da ćemo za pet godina imati izvanredan odnos. Mislim da su svi dijelovi slagalice ili već tu i samo nisu sastavljeni, ili se mogu spojiti. Zvuči jednostavno za reći. Znam koliko privatni sektor mora raditi da bi se to dogodilo. Na primjer, kada naiđe kineska poslovna delegacija, oni su ovdje da bi se nešto dogodilo.

Stavite se na njihovo mjesto – bili ste poslovni putnik. Želite se osjećati malo samopouzdano, a ne izgubljeno. Ne želite se osjećati bez znanja. Zato razmislite o tome kako kada ste u Madridu ili Parizu i vratite se u svoju hotelsku sobu kada je vrijeme za kraj dana, pustite englesku TV postaju samo da biste se osjećali malo prizemljenijim, i kako je to utješno. U SAD-u sada postoje usluge emitiranja na kineskom jeziku. Ako ste hotel i želite kineske goste, pronađite emitiranje na kineskom jeziku i novine u vašem području. To je nešto na što će stvarno odgovoriti.

SD: Mislim da smo na neki način blagoslovljeni ovdje u San Franciscu gdje jako osjećamo da su nam Kinezi sigurno susjedi i da naše kulture postaju sve više isprepletene. Vrlo je uzbudljivo ovdje u sjevernoj Kaliforniji. Vidim kako se ostatak zemlje možda neće osjećati tako ugodno, ako kineski posjetitelji ne dolaze i ne osjećaju tu ugodu. San Francisco je svakako spreman za to. Vidite li da postoji više od jedne industrije koja stvarno ima sjajnu priliku u Kini?

JC: Mislim da postoji puno prilika u mnogim sektorima. Mislim da Kinezi petogodišnjim planom pokreću svoje gospodarstvo od vrha prema dolje. Petogodišnji plan trenutno govori o uslužnim sektorima – poslovnim uslugama, stvarima u kojima je Amerika prilično dobra (posredovanje, posredovanje u osiguranju, outsourcing plaća, upravljanje klinikama ili ustanovama, zdravstvena njega). Dvanaesti petogodišnji plan odnosi se na poslovne usluge, prelazak na tržišta usluga s višom dodanom vrijednošću poput financijskih usluga i zdravstvene zaštite; i naravno obnovljiva energija, čista tehnologija, sanacija okoliša – sve su to kritični imperativi za Kineze kako bi njihova zemlja ne samo rasla, već, otvoreno, od raspadanja. Rastu vrtoglavom brzinom.

Želim dodati da je thechinabusinessnetwork.com internetska trgovačka publikacija i zajednica ljudi koji su proveli vrijeme razvijajući svoje kompetencije u Kini. Za one koji slušaju koji su u određenom području i kojima je zanimljiv rad s Kinom, nađite si lokalnog vodiča, kulturnog informatora. Osobno, osim što vodim The China Business Network, često me zovu kada neki grad ima izaslanstvo ljudi, ili oni žele da izaslanstvo dođe u njihov grad i pitaju što da rade. Pronađite nekoga tko je bio u Kini i zna nešto o tome što Kineze čini ugodnima i sretnima. Ovi ljudi su posvuda! Svi su gotovi. Zato idite u imenik i pogledajte okolo i naći ćete pomoć.

Dakle, postoji ta kulturna olakšica. Tu je i sektorska orijentacija, čista tehnologija, zdravstvene usluge.

SD: Želim također reći i spomenuti da ste razgovarali o nekim mogućnostima. Također dobivamo mnogo poziva od kineskih zainteresiranih strana koje žele znati više o zapadnom hotelijerstvu. Tamo se stvarno sjajne stvari događaju. Želim napomenuti da thechinabusinessnetwork.com ima sjajne resurse. Ako ste zainteresirani za ulazak u Kinu, tamo možete dobiti informacije. Janet, stvarno ti želim puno zahvaliti na tvojem vremenu danas. Stvarno ste nas prosvijetlili, dali nam puno nade za neki veliki rast u Kini, i naravno veliku kulturnu razmjenu. Hvala vam puno što ste nam se pridružili.

JC: Hvala vam za sve što činite za turističku poslovnu zajednicu. Hvala što ste me uključili.

SD: Hvala. Ugodan vikend.

Izvorni intervju emitiran 3. travnja. Poslušajte cijeli podcast emisije ovdje. Ponovno objavljeno uz dopuštenje.

O autoru

Avatar Linde Hohnholz

Linda Hohnholz

Glavni urednik za eTurboNews sa sjedištem u sjedištu eTN-a.

Podijeli na...