Što se dogodilo s ljubaznošću?

Ništa ne može nikoga pripremiti da postane žrtva zločina bez obzira na njegovu težinu.

Ništa ne može nikoga pripremiti da postane žrtva zločina bez obzira na njegovu težinu. Od mog vlastitog nesretnog incidenta, dobivanja batina tijekom odmora u San Diegu 31. siječnja 2010., iskustvo me ostavilo u sukobu. Incident je posljedično utjecao na moja profesionalna i osobna nastojanja, kao i na svaki aspekt mog života. Danas sam drugačija osoba od osobe koja sam bila prije tog incidenta. Put do oporavka bio je buran i tužan za reći, uvelike posao u tijeku.

Jedno pitanje koje mi često postavljaju je: biste li to ponovili? Stvarno ne znam. Ono što znam jest da sam bio zabrinut za ženinu dobrobit kad sam je upitao: "Gospođice, jeste li dobro?" Bila je to trenutna reakcija na situaciju koju instinktivno nisam želio ignorirati. Nisam ni slutio da će takvo pitanje čovjeka s kojim se svađala navesti da svoju agresiju okrene na mene. Nespremna na njegov bijes, završila sam pretučena do besvijesti, krvava i hitno prevezena u bolnicu. Ta vježba ljubaznosti imala je mnoge posljedice, ali to što je dovelo do nekih od najmračnijih trenutaka mog života je nešto što ne mogu poreći.

Nekoliko dana nakon što je incident objavljen u javnosti, proslijedio mi je članak novinarke po imenu Jacquie Kubin iz Washington Timesa. Dana 1. veljače 2010., Jacquie je napisala: “Kao pisac, gospodin Alcantara ima prekrasan glas i nadam se da će tim glasom progovoriti o nasilju u obitelji. Kao muškarac, on ima jedinstvenu priliku progovoriti o sili, nasilju i strahu s kojima žive mnoge žene. Ima otvoren poziv da dođe u zajednice i ispriča svoju priču.”

Pa, iskopavam ovaj stari kostur iz svog ormara i konačno govorim svoje. Dvije godine, osam mjeseci i osam dana od tog jutra, a ja još nisam preboljela. Da nije zbog jednostavne činjenice da moj napadač nikada nije uhićen. Policijska uprava San Diega nikad nije uspjela potvrditi identitet mog napadača, što okružnom tužilaštvu San Diega nije dalo nikoga da goni. Ovo unatoč nekim inicijalno jakim tragovima. Moj je napadač bio u baru u blizini mjesta zločina koji se zove Bourbon Street i da je bio natjecatelj u klupskom tjednom amaterskom “go-go” natjecanju u plesu pod nazivom Wet@Bourbon Street, što se obično obilno dokumentira video zapisima i fotografijama – osim na jutro mog napada, kako je rečeno detektivu Tomu Jacquesu iz policijske uprave San Diega.

Trebalo mi je neko vrijeme da konačno skupim hrabrosti i poslušam poziv da progovorim o incidentu u San Diegu. Znala sam da bi to neizbježno dovelo do suočavanja s činjenicom da je obiteljsko nasilje scena koju predobro poznajem. Jedno od mojih najživljih sjećanja iz djetinjstva dogodilo se kad sam imao šest ili sedam godina. Sjećam se da me stariji brat stavio u praznu vreću riže kao kaznu za nešto što sam učinio. Sjećam se da je rekao da će zapaliti dno vreće da me spali. Pretpostavljam da je on, kao i ja, proizvod roditeljstva iz Trećeg svijeta. Napravite što više beba, pa ostavite stariju djecu da čuvaju mlađu. Moji su roditelji proizvodi društva koje nije zagovaralo planiranje obitelji niti je provodilo učinkovite programe za takvo što.

Tijekom mog djetinjstva, postojala je čak i najgora osoba zlostavljana od mene – moja majka. Kao dijete me jako zbunjivalo zašto je čovjek kojeg sam zvala svojim ocem bio tako brutalan prema ženi koju sam identificirala kao svoju majku. Bilo je brojnih epizoda vike i plača. Jako me boljelo vidjeti povrijeđenu majku, ali ubijalo me iznutra što nisam mogla ništa učiniti.

Danas više nije tako. Želim zahvaliti Jacquie Kubin što me nadahnula da podijelim svoju priču. Danas mogu i želim reći ne nasilju u obitelji kao osoba koja je i sama bila žrtva. Danas istupam protiv čovjeka koji me je napao i onih koji su ga pokrivali. Danas govorim protiv braće koja tuku svoju mlađu braću i sestre. Danas govorim protiv muževa koji tuku svoje žene. Danas govorim protiv očeva i majki koji zlostavljaju svoju djecu. Danas govorim protiv nasilnika.

Nikada nema dobrog razloga da nekoga pobijedite. Za one koji još pate, imam samo jednu jednostavnu poruku: “Vidim te! Nisi sam!" Objavljivanje ove poruke kampanji protiv zlostavljanja putem CafePressa (http://www.cafepress.com/dd/71784106) korištenjem umjetničkog djela na gornjoj slici ne pomaže samo u podizanju svijesti, već mi također omogućuje da pomognem organizacijama kao što su Rape, Abuse & Incest National Network (RAINN) i Nacionalna telefonska linija za nasilje u obitelji.

Za one koji me žele kontaktirati mogu se obratiti putem e-pošte na adresu [e-pošta zaštićena].

Ako ste vi ili bilo tko koga poznajete žrtva obiteljskog nasilja u SAD-u, možete nazvati 911 za hitnu pomoć ili Nacionalnu telefonsku liniju za nasilje u obitelji na (800) 799-SAFE. Za pomoć izvan Sjedinjenih Država, provjerite RAINN-ovo web mjesto na (http://www.rainn.org/get-help/sexual-assault-and-rape-international-resources.

O autoru

Avatar Nell Alcantara

Nell Alcantara

Podijeli na...