Obrnuto useljavanje u Siriju

cham-krila
cham-krila
Iz Sirije u Tursku u Europu i odatle u Siriju, morski put čija su obilježja duboko ukorijenjena u umovima nekih Sirijaca koji bježe od sukoba i vođeni nadom da će pronaći bolje životne uvjete koji bi mogli ponuditi sigurniju budućnost.
Nakon skupog putovanja koje je uključivalo prijetnju utapanja u moru, mamac Europe nije bio dovoljan da uvjeri neke Sirijce da ostanu u Europskoj uniji. Umjesto toga radije žive u situaciji sukoba i njegovih posljedica nego u sigurnosti.
Manar al-Amid, mladi Sirijac koji je diplomirao na Fakultetu primijenjenih znanosti Sveučilišta u Damasku, napustio je Damask nakon što nije uspio naći posao. Odlučila je emigrirati u Europu zbog "akademskih interesa", ali se s "razočaranjem" vratila u Damask.
“Strogi postupci za azil natjerali su nas da se vratimo kući” Manar je u Tursku stigao preko bejrutske zračne luke. Tamo se ukrcala na gumenjak sa skupinom migranata prema grčkim otocima, odakle su pješice prešli europske šume do Austrije, gdje su stigli u listopadu 2015.
Enab Baladi intervjuirao je Manara, koji je putovanje opisao kao "vrlo zastrašujuće i opasno", i rekao da su se spremali utopiti nakon što je motor gumenjaka eksplodirao u moru.
Nakon što je stigla u kamp u Austriji, nije našla mjesto za smještaj, pa je jedna osoba tamo objavila oglas na Facebooku pozivajući Austrijance da je prime u svoje domove. Na kraju je živjela s obitelji koju su činile majka i njezina kćer.
No, dva mjeseca kasnije ispričali su joj se i zamolili je da napusti kuću jer im dolazi gost. Bila je prisiljena preseliti se u drugu obitelj, za koju je rekla da se osjeća neugodno i da se prema njoj loše ponašala.
Manar je istaknula da je glavni razlog zbog kojeg se vratila u Siriju taj što nije dobila financijsku pomoć zbog strogih azilantskih procedura koje su bile na snazi ​​kada je podnijela zahtjev za azil.
Početkom 2016. europske su zemlje ograničile zakone o azilu i pooštrile granične kontrole nakon sporazuma EU-a s Turskom u ožujku 2016. kojim je zaustavljen protok izbjeglica preko Egejskog mora.
Manar je rekla da je svaki tjedan provjeravala organizacije i izbjegličke centre i svaki put su joj rekli da njezino ime "još nije registrirano".
Dodala je: “Živjela sam od novca koji mi je obitelj slala iz Sirije. Međutim, zbog razlike u vrijednosti između sirijske funte i eura, moja obitelj nije mogla nastaviti prenositi novac”. Stoga je nakon četiri mjeseca bila prisiljena vratiti se u Siriju.
Kazne se plaćaju u eurima… a financijska pomoć „nije bila dovoljna“ Izbjeglice u europskim zemljama pate od „strogih“ zakona, koji se razlikuju od onih u njihovim zemljama, jer često ne obraćaju pažnju na neka ponašanja zabranjena europskim zakon.
Yamen al-Hamawi, 19-godišnji sirijski izbjeglica koji je bio prisiljen platiti mnoge kazne u Njemačkoj, nije se mogao naviknuti na to, kako je rekao Enab Baladi.
Yamen je stigao u Njemačku u prosincu 2015. No, ondje nije mogao ostati dulje od godinu dana, unatoč tome što mu je odobrena trogodišnja boravišna viza.
Yamen je rekao da se suočio s nekoliko poteškoća u učenju njemačkog i integraciji u svoje novo društvo. Ali ono što ga je nagnalo da se vrati u Damask bilo je to što si nije mogao priuštiti plaćanje kazni jer nije bio svjestan njemačkih zakona.
“Dobio sam kaznu od 800 eura jer sam na mobitel skinuo pjesmu koja je bila zaštićena pravima intelektualnog vlasništva. Taj iznos je dvostruko veći od mjesečne novčane pomoći koju sam primao”, rekao je Yamen.
“Strogi” njemački zakoni koji ne izuzimaju izbjeglice Enab Baladi je kontaktirao Sirijca, Omara Shehaba, koji je upoznat s izbjegličkim poslovima u Njemačkoj, i koji je objasnio da su njemački zakoni “strogi” što se tiče autorskih prava i prava intelektualnog vlasništva.
Članak 63.2 njemačkog zakona, koji je donijelo zakonodavno tijelo nakon posljednje izmjene i dopune 2002., navodi da se pravila ne smiju primjenjivati ​​blago u pogledu kršenja prava intelektualnog vlasništva autora, uključujući književne ili glazbene skladbe.
Novčana kazna je između 800 i 5,000 eura, a može doseći i zatvorsku kaznu od tri do šest mjeseci.
Julia Ryberg, pravna stručnjakinja pri Uredu za pitanja potrošača, razgovarala je s Deutsche Presse-Agentur (DPA) u ožujku 2016. i rekla im da bi izbjeglice trebalo upozoriti na kršenje prava intelektualnog vlasništva prije nego što budu kažnjene.
Ryberg je potvrdio da postoje slučajevi u kojima su izbjeglice bile prisiljene platiti kazne ZBOG “ilegalne” razmjene podataka.
Odvjetnik Henning Werner, koji je također razgovarao s agencijom, istaknuo je da izbjeglice neće izgubiti prebivalište i da će biti samo novčano kažnjene.
Prema statistici koju je izdala “Ostio”, njemačka tvrtka za usluge i savjetovanje, više od 150 milijuna eura godišnje se plati kao kazne za kršenje vlasničkih prava u Njemačkoj.
Zabrinutost oko spajanja obitelji baca sjenu na povratak u Siriju. Omar Shehab rekao je Enabu Baladiju da je najvažniji razlog zbog kojeg neke izbjeglice poništavaju svoje zahtjeve za azil i napuštaju Njemačku "sekundarni boravak", koji je nedavno izdala njemačka vlada za Sirijce u ožujka 2016.
Riječ je o obnovljivom jednogodišnjem boravku, koji predviđa da se izbjeglica mora vratiti u svoju zemlju ako rat tamo završi. Osoba koja ima ovu vrstu boravka ne može dovesti svoju obitelj i ne može podnijeti zahtjev za spajanje obitelji.
Prema Omarovim riječima, jedan broj mladih oženjenih ljudi nije mogao ostaviti svoje žene i djecu, pogotovo što su neki od njih sami ostavili svoje obitelji u Turskoj.
Osim toga, neki studenti nemaju priznatu kvalifikaciju na njemačkim sveučilištima i ne nalaze podršku koju su očekivali. Omar je također objasnio da svjedodžba o završenoj književnoj maturi nije priznata u Njemačkoj, kao ni neke sveučilišne kvalifikacije u područjima kao što su pravo, jezici.
Što se tiče integracije u europsko društvo, neki Sirijci iz konzervativnih sredina nisu se mogli nositi s društvom otvorenog uma utemeljenog na slobodi misli i uvjerenja. Neki od njih svoju djecu radije odgajaju u sredini u kojoj su živjeli, makar i manje sigurnoj.
Financijska pomoć dodjeljuje se onima koji se „dobrovoljno“ žele vratiti u domovinu… Sirijci su isključeni Nakon politike „otvorenih vrata“ koju je usvojila njemačka kancelarka Angela Merkel prema izbjeglicama, optužena je da ekonomski opterećuje svoju zemlju i izlaže je opasnost od “terorizma”. To je nagnalo vladu da krajem prošle godine pokrene programe financijske pomoći vrijedne 150 milijuna eura kako bi motivirale izbjeglice da se “dobrovoljno” vrate u svoje domovine.
Prema tom programu, svakom izbjeglici starijem od 12 godina bit će odobreno 1,200 eura ako odluči poništiti zahtjev za azil i vratiti se kući.
U međuvremenu, tražitelji azila čiji je zahtjev za azil odbijen dobit će 800 eura ako se odluče vratiti u svoje domovine i ne ulože žalbu na odluku o odbijanju u dopuštenom roku.
No, Yamen al-Hamawi potvrdio je da nije dobio nikakvu financijsku pomoć kada se odlučio vratiti u Siriju, te da se ti poticaji dodjeljuju afganistanskim izbjeglicama i onima koji dolaze iz balkanskih i sjevernoafričkih zemalja.
Njemačka vlada preferira da se sirijske izbjeglice ne vraćaju u svoju zemlju zbog tamošnjeg sukoba. Većina povratnika odlazi bez poništavanja zahtjeva za azilom, odlaze iz njemačkih zračnih luka u Grčku, a odatle se krijumčare u Tursku, potom u Bejrut i iz Bejruta kopnom u Damask.
Grupe na Facebooku pod nazivom "obrnuta migracija" Na Facebooku je Enab Baladi primijetio nekoliko grupa koje nude savjete i informacije o tome kako se iz Europe vratiti u Grčku, a zatim u Tursku. Na primjer, naišli smo na grupu pod nazivom “Platforma za obrnutu migraciju” (koja sadrži više od 22,000 XNUMX članova) i drugu pod nazivom “Obrnuta migracija iz Europe u Grčku i Tursku” i mnoge druge grupe.
Objave grupe pokazale su da su mnogi ljudi izrazili želju da napuste Njemačku, dok su drugi pitali kako stići iz Turske u Grčku, a zatim u Njemačku.
“Krijumčari ljudima” su u grupama objavljivali objave o putovanjima koja vode iz Turske u Grčku, iako su dvije zemlje pooštrile sigurnosne procedure na svojim morskim granicama.
Omar Shehab je rekao da krijumčari ljudi uvijek otkrivaju pomorske rute koje nisu nadzirane, ali je upozorio one koji se vraćaju u Damask preko bejrutske zračne luke da bi ih moglo zadržati osiguranje zračne luke.
Upravo se to dogodilo Manar al-Amid, koja je istaknula da ju je osiguranje u bejrutskoj zračnoj luci držalo 48 sati u mračnoj sobi pod izlikom da provjere da nije upletena ni u kakvu “terorističku aktivnost”. Kaže da je potom autobusom prevezena do sirijske granice i predana sirijskim zaštitarima koji su joj dozvolili da uđe na sirijski teritorij.

O autoru

Avatar Juergena T Steinmetza

Juergen T Steinmetz

Juergen Thomas Steinmetz kontinuirano je radio u turističkoj i turističkoj industriji od kada je bio tinejdžer u Njemačkoj (1977).
Osnovao je eTurboNews 1999. godine kao prvi internetski bilten za globalnu turističku turističku industriju.

Podijeli na...