Na stranu smijeh i navijanje, samit istočnoafričkih medija bavi se ozbiljnim pitanjima

KAMPALA, Uganda (eTN) – Ovo posljednje i treće izdanje regionalnog sastanka Istočnoafričke zajednice s lokalnim i međunarodnim medijima počelo je ranije jučer, u nazočnosti EAC-a

KAMPALA, Uganda (eTN) – Ovo posljednje i treće izdanje regionalnog sastanka Istočnoafričke zajednice s lokalnim i međunarodnim medijima počelo je ranije jučer, u nazočnosti glavnog tajnika EAC-a Amb. Juma Mwapachu, a službeno ga je otvorio prvi zamjenik premijera Ugande i ministar za poslove EAC-a, Eriya Kategaya. Na summitu su po prvi put bili prisutni i članovi istočnoafričkog pravosudnog tijela, Istočnoafričkog suda pravde sa sjedištem u Arushi.

Sve relevantne regionalne medijske organizacije i medijske kuće, uključujući one iz radijskog i TV sektora, bile su zastupljene u Kampali, no posebno se šefovima pridružio veliki broj "običnih pisara", koji su došli angažirati EAC, predstavnike vlade i vlastitih šefova nad svakodnevnim brigama novinara suočenih s često prilično drakonskim zakonima o tisku, koji se selektivno primjenjuju kako i kada se utvrdi da služe svrsi, čineći riječ "partnerstvo" između vlada, EAC-a i medija problemom tekući argumenti.

Pitanja koja se uglavnom postavljaju, dokle seže odgovorno novinarstvo i gdje bi vlada željela vidjeti granice problema o kojima se izvještava i naglašava regionalni mediji, bez sumnje će se nastaviti dugo nakon što ovaj trenutni samit završi s rješenjem koje je daleko kao i uvijek.

Tema sastanka bila je “Deset godina napretka EAC-a: Mediji kao partneri u promicanju dublje integracije.” Potom su uvodni govornici, uključujući predsjednika East African Business Councila (EABC), vrhovnog regionalnog privatnog sektora, svi komentirali prilike za medije da prikažu regiju kao jedinstveno područje za ulaganja i istaknu postignuti napredak tijekom proteklog desetljeća. EABC je zapravo susponzorirao sastanak kako bi istaknuo blisku interakciju između poslovne zajednice i medija u regiji, također želeći iskoristiti sesije jedan na jedan s prisutnim novinarima za promicanje svoje vizije za potpuno integriranu Istočnu Afriku .

Govornici koji su uslijedili krenuli su u povijesni diskurs sve do ozloglašene "Berlinske konferencije", koja je podijelila Afriku između kolonijalnih gospodara tih godina i uzrokovala velik dio nejedinstva, teritorijalnih razmirica i ratova te tekućih sporova koji se održavaju do danas. Stoga je utvrđeno da je još važnije ubrzati gospodarsku i političku integraciju istočne Afrike, koja sada obuhvaća zemlje Ugande, Tanzanije, Kenije, Ruande i Burundija, dok se čeka da se Južni Sudan može pridružiti.

Na dan otvaranja dodatno se osvrnulo na raspad "prvog" EAC-a 1977. prije nego što se okrenulo trenutnom prepucavanju među političarima i zemljama oko brzine procesa integracije i raznih necarinskih barijera podignutih između njih kako bi se održao status quo još malo.

Kako je dan odmicao, ta su pitanja dolazila u prvi plan iznova i iznova, jasno stavljajući do znanja, posebno kroz doprinose s "područja" od strane "običnih pisara" da svaka plavooka ideja o brzom rješenju uobičajenih problema na Istoku Africi će još trebati neko vrijeme prije nego što se krajnji cilj jedinstva može postići i "wananchi" (kiswahili riječ za ljude) istočne Afrike ponovno mogu slobodno putovati preko tada nevidljivih nacionalnih granica, kao što je bilo tijekom "prvog" izdanja EAC-a.

Ipak, svi prisutni su cijenili da mediji doista imaju najvažniju ulogu u postupnom razbijanju faktora razdvajanja i promicanju integrirajućih elemenata diljem EAC-a.

Osobito izvanrednu prezentaciju održao je veteran novinar Jenerali Ulimwengu iz Tanzanije, čije su oštre primjedbe i duhoviti dodaci priskrbili ekvivalent ovacijama na plenarnoj sjednici, postavljajući izazov kvalitete za one koji govore nakon njega.

Voditelj Nation Media Groupa koji je govorio neposredno prije ručka jednako je hipnotizirao publiku i dodao duhovit smijeh govoreći o "probnom radu" nekih novinara u ranim danima EAC-a, i njihovoj priči na filmu o "bliskim susretima ” s birokracijom. Svaki je dobio 500 američkih dolara u svrhu promjene jedne valute u drugu, prije nego što su na kraju putovanja u Nairobiju ponovno kupili dolare, završili su s gubicima tečaja od nevjerojatnih 57 posto, ili su imali iznos od američkih dolara. Ostalo je 224 dolara, a ostatak je otišao za opskrbu forex ureda.

Barem su bili pošteđeni pristojbi za vizu, koje bi ovog dopisnika koštale još 150 američkih dolara za Keniju i Tanzaniju, prije nego što bi se pristojbe prepolovile zbog globalne recesije, ostavile bi dodatne naknade za prijevoz automobila preko granice, tj. naknade za privremenu licencu, dodatno osiguranje i uobičajeni TKK kako ga mi ovdje zovemo, inače chai ili na engleskom malo mito.

U svakom slučaju, sve ovo naglašava potrebu za brzom integracijom, učiniti prekograničnu trgovinu i trgovinu – i turizam što se toga tiče – isplativijima i dati bolju vrijednost za novac koji turisti nose sa sobom.

Turističke atrakcije, u svih pet država članica Istočnoafričke zajednice, već su globalno poznate – a upravo je to bio izazov tajništvu Istočnoafričke zajednice te ministrima i članovima parlamenta prisutnima na summitu.

Dan je završio s vremenom i prilikom za druženje i upoznavanje kolega pisara iz ostatka istočne Afrike i uz nekoliko piva, prikladno za noćni vikend.

ŠTO ISKLJUČITI IZ OVOG ČLANKA:

  • Sve relevantne regionalne medijske organizacije i medijske kuće, uključujući one iz radijskog i TV sektora, bile su zastupljene u Kampali, no posebno se šefovima pridružio veliki broj "običnih pisara", koji su došli angažirati EAC, predstavnike vlade i vlastitih šefova nad svakodnevnim brigama novinara suočenih s često prilično drakonskim zakonima o tisku, koji se selektivno primjenjuju kako i kada se utvrdi da služe svrsi, čineći riječ "partnerstvo" između vlada, EAC-a i medija problemom tekući argumenti.
  • Kako je dan odmicao, ta su pitanja dolazila u prvi plan iznova i iznova, jasno stavljajući do znanja, posebno kroz doprinose s "područja" od strane "običnih pisara" da svaka plavooka ideja o brzom rješenju uobičajenih problema u Istočnom Africi će još trebati neko vrijeme prije nego što se krajnji cilj jedinstva može postići i "wananchi" (kiswahili riječ za ljude) istočne Afrike ponovno mogu slobodno putovati preko tada nevidljivih nacionalnih granica, kao što je bilo tijekom "prvog" izdanja EAC-a.
  • Na dan otvaranja dodatno se osvrnulo na raspad "prvog" EAC-a 1977. prije nego što se okrenulo trenutnom prepucavanju među političarima i zemljama oko brzine procesa integracije i raznih necarinskih barijera podignutih između njih kako bi se održao status quo još malo.

<

O autoru

Linda Hohnholz

Glavni urednik za eTurboNews sa sjedištem u sjedištu eTN-a.

Podijeli na...