Bilješke osobe evakuirane nakon cunamija u Honoluluu

Evo nas u 2 ujutro 11. ožujka 2011. parkirani u parku Koko Head District; moj muž Ken i naš stari pas HoneyGirl. Tišina i ljepota parka opovrgavaju pokolj japanskih potresa i tsunamija koji čekamo. KokoHead Park je najviše i najsigurnije mjesto u istočnom Honoluluu. Tako okruženi susjedima i prijateljima, raspakiramo auto i pozdravljamo sve sa "sretna noć tsunamija" i svi samo čekamo. Ovo se čini puno stvarnijim od prošlogodišnjeg upozorenja na tsunami.

Čini se da je svim životinjama ugodno; nadam se da to nešto znači. Životinje su puno pametnije od ljudi. Oni su jedno s prirodom. Da smo barem. Tko god je napisao knjigu Postanka, pogriješio je što je čovjeku dao vlast nad njima. Zasigurno Bog nije dao čovjeku slobodu da čini planetu što god želi; prikloniti ga svojoj upotrebi i zlouporabi, oduzeti mu svu njegovu ljepotu i raznolikost za vlastitu korist. Što nam daje pravo da kopamo, bušimo, buldožerima rušimo, čistimo, palimo i ubijamo bez obzira na majku prirodu?

Čovječanstvo je stvarno razbjesnilo majku prirodu. I mislim da je majka priroda ljuta!

Spremali smo se još od onog prvog telefonskog poziva jučer u 7:46 (nije sigurno kada se jučer pretvorilo u danas) kada smo saznali da je “potres jačine 8.9 pogodio Japan”. Mentalno pripremljena tj. Fizički, kada živite uz Tihi ocean i ovako blizu prirode, uvijek ste spremni za veliku prirodnu katastrofu.

2:15 ujutro: čuje se 5. sirena. Sve stoji i čekamo. Prvi val tsunamija trebao bi stići u 3:07 ujutro na Kauai. Putujući brzinom od 500+ milja na sat, brzo ćemo shvatiti stvarnost kada udari u obalu Waianae na Oahuu samo nekoliko minuta nakon toga. Val je zahvatio otok Midway na visini od oko 2 metra. Nisam siguran što to znači za nas.

Royal Smart People na radiju stalno govore o "modelima". Kako modelirati tsunami kada je majka priroda ljuta? U vrijeme potresa u Japanu, Madame Pele na Velikom otoku potresla je zemlju četiri puta. Pitam se znaju li Royal Smart People za to?

Novim jezikom Royal Smart People-a, gosti hotela u Waikikiju, Ko Olini, Turtle Bayu i u hotelima Neighbor Island bili su "evakuirani" - i mi smo bili "evakuirani". "Evakuiran" znači premještanje u sobe na gornjim razinama hotela; nadogradnje na apartmane s popisa "A" bez dodatnih troškova, pretpostavljam. Pitam se jesu li beskućnici koji žive na plažama “evakuirani”? Rano navečer vidjeli smo slike na TV-u kako policija "kuca" po svakom šatoru tražeći da se pomaknu. Sada to priziva neke slike.

Upravo smo čuli radio reportažu o starijem paru iz Iowe na "putovanju života" kako bi proslavili svoju godišnjicu. Bili su u zadnjem zrakoplovu koji je sletio prije zatvaranja zračne luke Honolulu. Svaki put u Waikiki bio je zabarikadiran; nema načina da se dođe do hotela i nema mjesta u hotelima u zračnoj luci. Možete li zamisliti da ste ovako zaglavljeni u stranom gradu s tsunamijem koji tutnji prema vama?

U Americi je već dan i valjda čekaju što će biti s nama. Havaji su najizoliranija kopnena masa na licu zemlje; 2,390 milja od Kalifornije; 3,850 milja od Japana i New Yorka je 4968 milja. Sa 4,900 milja, bliže smo Kini nego Velikoj Jabuci! Ovdje usred Pacifika, stanovnici Havaja su se pomirili sa životom u nekoj vrsti zone sumraka. Gledali smo potres u Japanu na TV-u kako se dogodio; oko 9 ujutro u Japanu, 3 sati na Havajima i 9 sat u New Yorku.

Sjedeći ovdje u mraku, moj um istražuje i istražuje. Vrlo je mračno i pišem pri svjetlu “HoneyGirl's leash light. Siguran sam da neću moći pročitati niti jednu od ovih bilješki na jutarnjem suncu. Također znam ako to sada ne napišem, bit ću uhvaćen u dramu dana i sjećanje na ovu noć bit će skriveno daleko. Ken je pitao pišem li oporuku? Naravno da ne! Volje imam na pretek. To je "neću" koje nemam.

Jao! Upravo kad sam bio duboko u tišini, vrištanje mačaka prekinulo je zvuk tišine. To je naravno raznježilo svakog psa kućnog ljubimca u parku. Crni mačak s bijelim čarapama naizgled je dobio borbu. Sjedi tamo uz cestu kao da ga posjeduje, a možda i jest. Ken ukazuje na veliki skup mačaka dalje niz cestu. Posvuda ima mačaka; smeđe mačke, crne mačke, žute mačke i ogoljene mačke — mačke s repom, mačke bez repa, mačke u travi, mačke na pločniku. Mačke, mačke i još više mačaka. Pretpostavljam da raspravljaju o svim tim čudnim automobilima, ljudima i psima u svom prostoru tijekom svog doba noći.

Nalet vjetra podigao je drveće. HoneyGirl (naš pas) ne voli zvuk vjetra. Ona ne vidi odakle dolazi. Morat ćemo se vratiti do auta.

Kuća moje prijateljice Marilyn nalazi se visoko na obronku planine u Sea Viewu. Ona i njezina obitelj sigurni su u krevetu. Elmer živi daleko u dolini Kalihi i tamo je vrlo siguran. Ali mi u visokoj četvrti na vodi u Hawai`i Kaiju provešćemo noć parkirani u automobilu slušajući smetnje radija. Ostatak svijeta je povezan na Facebooku, barem tako javlja radio. I naša AT&T mreža mobitela je zakrčena!

2:46: upravo se oglasila šesta sirena — ovo mora da je zatišje pred oluju. Ili se to odnosi na tsunami?

Impresioniran sam načinom na koji ljudi na Havajima rješavaju hitne slučajeve. Svi surađuju. Svi su tako prijateljski nastrojeni i mirni. Svi vrlo dobro slijede upute! Aloha čini se stvarnijim u takvim vremenima kao što je ovo.

Guverner Abercrombie i gradonačelnik Honolulua Carlisle novi su na svojim poslovima. Ovo je izvrstan način za njih da pokvase noge (namjera igre). Mogu čuti razliku u manje opuštenim glasovima gradonačelnika susjednih otoka koji su već prošli kroz ovo. Ovo nije vježba.

U petak će škole biti zatvorene na svim otocima.
Gradonačelnik Honolulua proglasio je administrativni odmor za petak.

Imamo samo nekoliko minuta prije nego val pogodi Kauai i počne "što ako":
Što ako naš brod pukne na vezovima?
Što ako je kuća mokra skroz i skroz?
Što ako izgubimo elektrane i bankomati ne budu radili?
Da, što ako izgubimo struju? Elektrane su sve pored vode i kod nas je sve na struju.

Radio javlja da je prvi val pogodio Kauai.
slušat ću.

Sada je prošlo 4 sata ujutro i val je obavio Oahu, spustio se do Mauija i Velikog otoka. Mora da je ovdje bilo nešto oštećenja, ali previše je mračno da bismo vidjeli mnogo s naše točke gledišta. Sva svjetla u Waikikiju još su upaljena i to je dobar znak.

HoneyGirl je nemirna, Ken spava i želim ići kući.

Iako je opasnost prošla, signal se još nije oglasio i morat ćemo koristiti sporedne ceste da stignemo kući. Glavna autocesta zatvorena je od 2 sata ujutro.

5 ujutro: Napokon kući! Čamac se nije pokvario, kuća je suha, a struja nam nije nestala. Bankomati će raditi! Ali najbolji dio je biti na toplom i sigurnom u našem krevetu. Mogu čuti HoneyGirl kako hrče; vrlo miran zvuk nakon ovog burnog dana. Moje molitve će biti za narod Japana. Dok ulazim pod svoje tople pokrivače i odlažem svoj dnevnik, pitam se koliko je tamo loše? Nadam se da ću kasnije moći čitati ove naškrabane bilješke.